papak-papak

Poklanjam ti

još jednu pjesmu

koju, kao i druge

(druge žene ili druge pjesme?)

odlažeš u ladicu.

Kasnije ćeš unucima pričati

kako su ti pjesme posali

i

kakvih sve ljubavi ima.

nemoj im samo govoriti

da su sve pjesme i ljubavi

tužne

kao ova.

Zove Mujo Sulju telefonom, javlja se Suljina mater:

"Ne more se javit, sad ševi!"

Mujo konta kako je Sukjina mater savremena žena pa on more ševit kod kuće. Zove on opet za satak vremena:

"Jok, bolan, ne more, još ševi!"- veli Suljina mater.

Mujo mu zavidi na materi ali i na ševi.

Zove on jopet za satak, kad javi se Suljo:

MA STARA POBRKALA TICE, SOVIO SAM BOLAN.

Ne znam kako vi al kad sam ja bio mali, golman je, u igri na male golove uvijek bio onaj najgori igrač il "novi kolač".

Tako smo mi kad bi se zaigralo i zavatrilo onoga koji promaši zicer il nešto zasere tjerali:

- Mrš na go'!

Toga sam se evo sjetio u ovaj vakat kad se bliže izbori i kad bismo svi skupa mogli (al' znam, nećemo mi u inat, neće nitko nas jebavati u našem dvorištu) nekim političarima, malim i velikim igračima, papanima koji su došli do nekih para al' do kulture i pameti niti su, niti će doći, mogli onako, mirne duše reći:

-MRŠ NA GO'!

Ovih dana kad vlada sveopće ludilo oko nogometa na vidjelo izlazi sav naš jad, koji nam je, izgleda, u genima.

U dnevnim tiskovinama izlaze kao pokloni razni navijački rekviziti. Neki dan sam htio kupiti JUTARNJI LIST jer su došle navijačke klapaljke (one koje se napušu) Hrvatske repke. I naravno, nema novina nigdje.

Kažu malo ih dođe pa se rano proda. E jebaji ga, ja došo u 6,35 ujutro i već se sve rasprodalo. Jest, al' u kurcu.

Žena tek otvara trafiku i slaže novine, nije ih sve ni poredala, i mrtvo-hladno kaže: Prodato.

Kako, mater mu jebem, kad sam evo ja došo prvi?

Jebi ga, onaj preko puta, što ima kafanu naručio mi sve brojeve ima deset dana.

E jebo je on!

Moraš eto imat štelu i kod trafikantkinja da ti ostave novine i da moreš nabaciti kockastu maramu, lupati kockastim klapaljkama, obojiti lice u crveno-bijele kockice i mahati kockastom zastavom.

Kaže mi žena: Tko ti je, bolan, kriv, što navijaš za Hrvatsku. Da navijaš za BiH ne bi se moro sekirat. Oni nikad neće igrat ni na EURU ni na svjetskom.

A ja kažem: Mojne tisra, jutisvi. Proud to be Croat!

PRVI:

Prepoznati trag bezumlja

dotjerati kraj do početka

produljiti užitak žvakanja

uživjeti se u dobru scenu

starog, crno-bijelog filma

otjerati poglede sa zatiljka

u punom drndavom autobusu

cilj je onoga koji

trepće

DRUGI:

Prah s neba pada, pokriva sne.

Aladin razbija svoju beskorisnu lampu.

Zbor prokletih pjeva pjesmu sreće.

Lovljene zvijeri riču s osmijehom.

Ljubičice mirišu samo za tebe, ljubljenu.

Hodaš unatrag ne spotičući se o mene.

Crvi. Mali crvi mira ti ne daju.

Ja malo sanjam, potom se budim

i grlim samoću.

Koji vam god muškarac kaže da mu je muško dijete, da ne kažem sin, draže i da se više njime ponosi od kćerke, laže vam.

Ako smo supruga i ja kore u torti, sin je onaj slatki i ukusni fil, ali kćerka je šlag na torti.

(moja meni kaže: Tajo, neću biti šlag! On se prvi pojede!)

E pa naš šlag se prima u društvo odraslih kršćana, prima sakrament Potvrde ili kako se u narodu kaže: Krizma se u nedjelju 11.05.2008. godine.

Tajin šlag i ponos.

(da ne bude zabune, sin je stariji, prvi, zakon, ponos, nada, briga, ma sve tajino) 

Ruku pod ruku

smrt i ja

šetamo uzavrelim ulicama.

Ja se, po navici,

okrećem za zgodnim ženama

(najbolje su u srednjim godinama),

a smrt ispod oka

mjerka mladiće.

Ja ne volim

visoke i mršave žene.

a smrt ne bira mladiće,

svaki joj je dobar,

samo ako želi

poći za njom.

Iz sna me budi

buka jutarnjih pekara.

Bože,

zar još jedan isti dan?

Evo vam još jedan link

www.hpd.prenj1933.ba

Evo vam linkovi da malko vidite kako je nama bilo. Slobodno možete pizditi od zavisti.

http://picasaweb.google.com/dodik.marina/BijelaIUmaloGlogovoIzletV

http://picasaweb.google.com/majic.marija

Zaboravio ja vama kazat da ima pet tjedana, točnije pet nedjelja, idem s planinarima na izlete skupa sa ženom i kćerkom. (Sin ima sportskih obveza pa ne ide s nama).

Bili smo na Čvrsnici (Bivak, Žlijeb i Tise), bili u Drežnici na penjanju uz stijene, bili u špilji Vjetrenica u Popovom Polju uz posjet manastiru Zavala, te na Prenju, izvor rijeke Bijele i Glogovcu.

Ekipa je strašna, sve mladi i školovani ljudi (mi im kvarimo prosjek godina i težine, al' jebi ga, netko mora). Ponekad je naporno ali je super.

Smeta samo što su ovdje ljudi poprilično inertni i teško pokretljivi pa nas pitaju:

- Kako vam se da zajebavati po brdima?

Mislim da svi zbog mnogih razloga, od zdravstvenih do upoznavanja svoje prelijepe domovine, trebaju malko dignuti guzice i obići barem ono što je blizu, ako ne mogu ići dalje.

Potrebna je samo volja, ostalo je stvar tehnike.

Pozdrav svima